Šta je poezija? Poezija je apsolutno najkraći put do blaženstva. Ako smatrate da je odredište ‘ananda’, odnosno blaženstvo, onda poezija predstavlja najkraći put.
Ja uvek kažem da čovek piše prozu, ali da poeziju piše Bog kroz čoveka. U poemi nas svaka reč prenosi u ono što je Nespoznatljivo. Kada kažemo: „Nespoznatljivo“, možda mislimo da ćemo se potpuno izgubiti. Ali, ne bivamo izgubljeni; letimo – jer je radost u Nespoznatljivom ogromna.
Poezija je intuitivna. Nemojte se truditi da je razumete. Da bismo stekli radost od poezije, potrebno nam je srce, a ne um. Poezije nije namenjena da nam daruje znanje; njena svrha je da nam pruži zadovoljstvo.
Uzvišeni stihovi Šri Činmojeve mistične poezije uvode nas u beskrajne unutrašnje svetove koji se rasprostiru od najnižeg ponora ljudske svesti koja je posrnula do najuzvišenije spoznaje božanskog života.
Šri Činmoj je neke od svojih najranijih i najpoznatijih poema nastalih u Indiji stvarao prvo na maternjem jeziku, a zatim ih je prepevao na engleski jezik. One su sačuvale izvornu čistotu i mističnu dubinu njegovog umetničkog izraza, tako da ih je sam autor smatrao originalima. Uz svaku poemu objavljenu u originalu, na ovoj strani sledi skromni pokušaj prevoda na srpski jezik.
THE GOLDEN FLUTE
Audio: Šri Činmoj čita svoju prvu poemu: “The Golden Flute”, poemu koju je napisao u Indiji u ranoj mladosti. radiosrichinmoy.org
The Golden Flute
A sea of Peace and Joy and Light
Beyond my reach I know.
In me the storm-tossed weeping night
Finds room to rage and flow.
I cry aloud, but all in vain;
I helpless, the earth unkind!
What soul of might can share my pain?
Death-dart alone I find.
A raft am I on the sea of Time,
My oars are washed away.
How can I hope to reach the clime
Of God’s eternal Day?
But hark!
I hear Thy golden Flute,
Its notes bring the Summit down.
Now safe am I, O Absolute!
Gone death, gone night’s stark frown!
Zlatna Flauta
Okean Mira i Radosti i Svetlosti
Van domašaja mog je – znam.
U meni olujna noć nalazi mesta
Da u jecajima divlja i protiče.
Plačem iz sveg glasa, al’ uzalud sve;
Ja bespomoćan, Zemlja bezdušna!
Moj bol da podeli moćna duša gde je?
Sa žalcem smrti svud’ se srećem.
Na moru Vremena splav sam koji pluta,
Vesla mi s palube odnešena.
Otkud mi nada da dosegnem podneblje
Božijeg večitog Dana?
Al’ slušaj!
Zlatnu Tvoju Flautu čujem,
Njeni zvuci prenose Nebeske Visove.
Na sigurnom sam sad, o Apsolute!
Ode smrt, mrki pogled noći nestade!
Audio: Šri Činmoj čita svoju poemu: “The Soul-Bird” sa kratkim komentarom: “Prethodna i ova poema su prevodi. Ove poeme sam preveo sa originala na bengalskom.” radiosrichinmoy.org
The Soul-Bird
O world-ignorance,
Although
You have shackled my feet,
I am free.
Although
You have chained my hands,
I am free.
Although
You have enslaved my body,
I am free.
I am free because I am not the body.
I am free because I am the soul-bird
That flies in Infinity-Sky,
Because I am the soul-child that dreams
On the Lap of the immortal King Supreme.
Ptica-Duša
O neznanje belosvetsko,
Iako si mi stopala
Okovima sputalo,
Ja sam slobodan.
Iako si mi ruke
Lancima okovalo,
Ja sam slobodan.
Iako si mi telo
U ropstvo bacilo,
Ja sam slobodan.
Slobodan sam jer nisam ovo telo.
Slobodan sam jer sam ptica-duša
Nebom Beskraja što leti,
Jer sam duša-dete što sneva
U Krilu Kralja besmrtnog: Svevišnjeg.
Audio: Šri Činmoj recituje svoju mističnu poemu: “Struggle’s Gloom” radiosrichinmoy.org
Struggle’s Gloom
With a blank sorrow, heavy I am now grown;
Like things eternal, changeless stands my woe.
In vain I try to overcome my foe.
O Lord of Love!
Make me more dead than stone.
Thy Grace of silent Smile I never feel;
The forger of evil stamps my nights and days.
His call my sleepless body ever obeys.
My heart I annihilate and try to heal.
The dumb earth-waste now burns a hell to my soul.
I fail to fight with its stupendous doom,
My breath is a slave of that unending gloom.
For Light I pine, but find a tenebrous goal.
Smoke-clouds cover my face of Spirit’s fire;
Naked I move in night’s ignorance deep and dire.
Gorčina borbe
Pod bremenom prazne tuge stojim;
Nalik predmetima večnim ustajao je moj čemer.
Zalud neprijatelja svog da nadjačam nastojim.
O Gospode Ljubavi!
Skameni me više od puke smrti.
Milost Tvoju tihe ozarenosti nikad da osetim;
Kovač Zla noć mi i dan žigoše.
Zov njegov – moje telo uvek bez sna sledi.
Srce ja razdirem i nastojim da zaceli.
Obamrli talog zemaljski nad dušom mi sad paklom gori.
Ne uspevam s njegovim strašnim sudom da se izborim,
Dah mi robija tom gustom mraku što traje.
Za svetlošću žudim, al’ mračan cilj pronalazim.
Oblaci od dima zakloniše mi Lik plamtećeg Duha;
Razgolićen u noći neznanja dubokoj i užasnoj hodim.
Šri Činmoj čita svoju poemu: “Apocalypse”, jednu od najranijih poema koje je napisao u ranoj mladosti u Indiji. radiosrichinmoy.org
Apocalypse
Within, without the cosmos wide am I;
In joyful sweep I loose forth and draw back all.
A birthless deathless Spirit that moves and is still
Ever abides within to hear my call.
I who create on earth my joys and doles
To fulfil my matchless quest in all my play,
I veil my face of truth with golden hues
And see the serpent-night and python-day.
A consciousness of bliss I feel in each breath;
I am the self-amorous child of the Sun.
At will I break and build my symbol sheath
And freely enjoy the world’s unshadowed fun.
Apokalipsa
Iznutra i spolja rasprostranjeni sam svemir;
Radosnim zamahom sve rasipam i sabiram.
Neumirući Duh nerođeni, u pokretu i u miru
Večno u meni boravi, moj poziv da razabere.
Ja, što na Zemlji svoju radost i žal svoj tvorim
U igrama da svim nesravnjivu potragu dovršim,
Zlatnim prelivima istinsko svoje lice prekrivam
Zmijoliku noć da posetim, i danje doba pitona.
Blaženstvo u svesti svakim dahom doživljavam;
U sebe zaljubljeno dete sam sunca.
Simboličnu zaštitu po volji gradim i slamam
I slobodno uživam u blistavom veselju sveta.
Šri Činmojeva poema iz knjige poezije: “The Dance of Life” pt 1, objavljene 1973.
A symbol of promise
Every life is a rich
Storehouse
Of experience.
I dare declare:
We live not,
NOT
In an epoch of
Chaotic decay.
I plumb the depths
Of light
At each hush-gap.
Every life
Is a symbol of
Promise,
Streaming forth from a realm
Where
No one is a stranger, unwanted
None,
Where Love blossoms for the One
And Truth for the many.
Slovo obećanja
Svaki život
Žitnica je obilata
Iskustvom.
Usuđujem se da tvrdim:
Mi živimo – ne –
NE
U epohi
Haotičnog propadanja.
Kroz svaki usek tišine
Prozirem u dubine
Svetlosti.
Svaki život
Slovo je
Obećanja
Što iz carstva navire
U kom
Niko stranac nije, niko
Nepoželjan,
U kom Ljubav za Jednog cveta,
A Istina – za mnoge.
Poema iz Šri Činmojeve serije: “The Dance of Light”, koja se sastoji od 1000 pesama napisanih 1973. radiosrichinmoy.org
It steals into my heart
There was a time when I loved
The fantastic fabrics of the mind.
There was a time
When I lived my life
Based on culled fictions.
There was a time
When I was satisfied
With a fragment of reality,
Splintered, broken and smashed.
But now a lucid illumination
Steals into my heart.
The eternal Presence
Of Infinity’s Light
Feeds my Vision’s Dawn.
U srce mi se prikrada
Bejaše vreme kada sam voleo
Fantastična umna tkanja.
Bejaše vreme
Kada sam živeo životom
Utemeljenim na odabranim bajkama.
Bejaše vreme
Kada sam se zadovoljavao
Tek fragmentom stvarnosti,
Okrnjenim, slomljenim i razmrskanim.
Al’ kristalno jasno prosvetljenje
U srce mi se sad prikrada.
Vanvremeno prisustvo
Svetlosti samog Beskraja
Hrani Osvit moje Vizije.